Bosanac Idriz iz Cazina u javnu kuću u Austriji ponio bombonjeru i deset deka kafe

Kad se bosanska gostoprimljivost prenese na potpuno neočekivana mjesta

Idriz iz jednog malog bosanskog sela dugo je slušao priče o “javnim kućama”, ali nikada nije kročio u jednu. Kada je napokon skupio hrabrost da posjeti takvo mjesto, odlučio je da ponese ono što bi inače nosio u posjetu – bombonjeru i 20 deka kafe. Jer, kako kažu, “red je red”.

Kad je ušao, sve oči su se okrenule prema njemu. U ruci je držao pažljivo umotanu bombonjeru i kesicu kafe iz lokalne prodavnice. “Dobar dan, ja sam Idriz. Ovo sam donio da se ne dođe praznih ruku,” rekao je sa širokim osmijehom.

Zaposleni su ga gledali s mješavinom zbunjenosti i simpatije, a jedna od dama nije mogla izdržati smijeh. “Momak, nisi ti u gostima kod tetke, ali lijep gest,” rekla je kroz suze od smijeha.

Idriz, sav ozbiljan, odgovorio je: “Pa, kod nas u selu kad dođeš nekome prvi put, red je da poneseš nešto. Tako sam i ja mislio, možda vama ovo dobro dođe uz kahvu.”

Priča je završila tako da je Idriz dobio poseban tretman, ali bombonjera i kafa nisu završili uzalud – podijeljeni su među osobljem, koje ga i dan-danas spominje kao “najkultiviranijeg gosta ikada”.

Kasnije, kad su ga pitali kako mu je bilo, Idriz je skromno odgovorio: “Ma sve u redu, ali mislim da je ta kafa mogla biti malo jača.”

I tako, Idriz je postao legenda – ne zbog onoga što je radio u javnoj kući, već zbog toga što je pokazao da prava bosanska gostoprimljivost nema granica.