Dirljiva priča koja lomi srce: “Dragi Bože, ako moram birati između oca i majke…”

Majka i otac imali su tešku saobraćajnu nesreću. Oboje su završili u bolnici, u komi, s teškim ozljedama. Iza njih je ostalo četvero djece – tri kćerke i sedmogodišnji sin. Bili su prepušteni jedni drugima, a najviše su utjehe nalazili u molitvi. Svaki dan odlazili su u crkvu, sklopljenih ruku i uplakanih očiju, moleći Boga da im spasi roditelje.

Jednog jutra, svećenik je, dok je ulazio u crkvu, na klupi pronašao poruku. Bila je napisana nespretnim dječjim rukopisom. Kada ju je pažljivo pročitao, zastao je, dirnut riječima:

“Dragi Bože, ako moram birati između oca i majke, molim te spasi mi majku, a oca mi uzmi sa sobom.”

Bio je siguran da poruku nije napisala nijedna od djevojčica, već mali dječak koji je svaki dan dolazio moliti. Kada su se djeca tog dana ponovo pojavila u crkvi, svećenik je čekao da završe molitvu, a zatim pozvao dječaka sa strane i nježno ga upitao zna li tko je napisao poruku.

Dječak je klimnuo glavom i tiho rekao da je to bio on. Svećenik je s razumijevanjem upitao zašto je tako nešto zamolio Boga – zašto je tražio da mu spasi majku, a oca, ako mora, uzme.

Dječak je na trenutak šutio, spustio pogled prema svojim malenim rukama, pa tiho izustio:

“Zato što je mama uvijek bila tu…”

Svećenik ga je gledao u tišini dok je dječak nastavljao, glasom koji je podrhtavao:

“Kad sam bio bolestan, ona je bdjela kraj mene. Kad sam bio gladan, davala mi je svoj posljednji zalogaj. Kad sam se bojao, ona me grlila dok ne zaspim. Tata nas voli, ali nije bio tu kao ona. Uvijek je bio na poslu, umoran… Mama je bila naše sve. Ako nju izgubimo, izgubit ćemo i nas.”

Zastao je na trenutak, pa dodao:

“Ne želim da tata umre. Samo… ako neko mora da ode, molim Boga da ostavi mamu. Sestre su još male. Ja još nisam dovoljno jak da ih čuvam sam.”

Svećenik je zanijemio. Toliko tuge, ljubavi i odgovornosti u tako malom biću. Tog dana, ostao je dugo s djecom u crkvi, u molitvi, ali i tišini. I dok su se dječje ruke ponovno sklapale prema nebu, njegove misli nisu mogle da se odvoje od poruke i riječi koje su mu zauvijek ostale urezane u srce.