Rudar iz Zenice podigao kredit i otvorio vlastiti rudnik: Dnevnice 200 KM, ali radnika nema

U srcu Bosne, između Tetova i Stranjana kod Zenice, smjestio se neobičan rudnik, koji nije otvorila država, niti velika kompanija — već čovjek s jasnom vizijom i ogromnom voljom. Salih Doglod, poznat među mještanima kao Luka, donio je odluku koja mnogima djeluje kao ludost, ali njemu je bila jedini izlaz: podigao je kredit i otvorio vlastiti rudnik uglja.

Salih nije nepoznat u rudarskom svijetu. Više od jedne decenije proveo je radeći u rudniku Stranjani, sve dok ovaj nije zatvoren. Umjesto da kopa po biroima za posao ili da traži izlaz u odlasku iz zemlje, Salih je odlučio uzeti stvar u svoje ruke.

“Kad je rudnik zatvoren, znao sam da nas niko neće spasiti osim nas samih. Podigao sam kredit i odlučio pokušati. Imam znanje, imam ljude, imam zemlju – samo nam treba prilika”, kaže Salih dok pokazuje na svoj rudnik, gdje desetak radnika svakodnevno silazi pod zemlju.

Problem nije u uglju, već u ljudima

Iako posla ima, i iako rudnik daje rezultate, Salih se suočava s neočekivanim problemom – nedostatkom radne snage. Iako nudi dnevnicu od čak 200 KM za deset sati rada, rijetki su oni koji se odvaže na težak rudarski posao.

“Ponudim ljudima dobru dnevnicu, sigurne uslove, ali niko ne želi da radi. Svi bi odmah velike pare, ali bez truda. Rudarenje nije za svakoga, to je jasno, ali nekad se čini da ljudi više vjeruju u čekanje nego u rad”, priča Salih.

Legalizacija rudarenja kao slamka spasa

Na ovom području nalazi se više desetina ilegalnih rudarskih jama. Mnogi ljudi iz Zenice i okolnih mjesta tako prehranjuju porodice. Inicijativa da se ovim rudarima dodijele koncesije po povoljnim uslovima sve je glasnija, naročito sada kada država zatvara sve više državnih rudnika.

“Mi nismo kriminalci. Mi radimo, hranimo porodice. Ako nam daju koncesije, radit ćemo po pravilima. Samo hoćemo šansu”, kaže jedan od rudara iz obližnje jame.

Salih je dokaz da se upornošću i hrabrošću mogu napraviti veliki koraci, čak i u zemlji koja često zaboravlja svoje radnike. Njegova borba za održiv rudnik i dostojanstven radni odnos ne prestaje, a priča o njemu postaje simbol upornosti, ali i sistemskog problema koji traži hitno rješenje.