Smajo Mandžić – Heroj u miru, kao što je bio i u ratu

Tuzla je danas svjedočila još jednom činu hrabrosti čovjeka koji ne zna za strah. Smajo Mandžić, ratni veteran i zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona, bez oklijevanja je skočio u nabujalu rijeku Jalu kako bi spasio dvojicu policajaca koji su se borili s jakom vodom. Jednog od njih je uspio izvući na obalu, potvrđujući još jednom ono što oni koji ga poznaju odavno znaju – Smajo Mandžić je heroj koji ne okreće glavu kada je pomoć potrebna.

Herojstvo nije od jučer

Mandžićev čin u Tuzli nije slučajnost niti trenutni impuls. Njegov život je ispunjen djelima nesebičnosti i hrabrosti. Rođen u Potočarima kod Srebrenice, preživio je strahote agresije na Bosnu i Hercegovinu, izgubio oca i trojicu braće, a sam je ranjavan čak šest puta. I pored svih tih tragedija, ostao je uspravan, dočekavši kraj rata s vojničkim čizmama na nogama. Nosilac je najvišeg ratnog priznanja – “Zlatni ljiljan sa zlatnim vijencem”.

Od aprila 1992. godine borio se u redovima Armije RBiH, postavši major, a kasnije pukovnik i komandant brigade. I tada, kao i danas, bio je prvi kada je trebalo stati pred opasnost. Poznat je po tome što nije samo vodio ljude u borbu, nego je bio s njima u rovovima, rame uz rame.

Život u miru – služenje zajednici

Nakon rata, Mandžić nije odabrao lagodan život. Iako ratni vojni invalid (70%), nije želio biti samo posmatrač. Kratko je radio sa zaštitarskom agencijom, a 2005. godine je sa prijateljima osnovao vlastitu – BH sigurnost, koja i danas uspješno posluje.

Njegova želja da služi ljudima nije prestala ni na tom polju. Već drugi mandat zaredom je zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona ispred SDA, gdje se zalaže za prava boračke populacije i sigurnost građana.

Heroji ne biraju ni vrijeme ni mjesto

Danas, u nabujaloj rijeci, Mandžić nije bio političar, nije bio ni biznismen – bio je ono što je oduvijek bio: čovjek koji pomaže drugima bez razmišljanja o posljedicama. Dok su mnogi gledali sa obale, on je skočio. Tako je bilo i devedesetih, kada je umjesto da bježi, ostao da brani svoju domovinu.

Smajo Mandžić ne traži priznanja. On djeluje. Danas u Tuzli, jučer na ratištu – uvijek na strani onih kojima je pomoć potrebna. Heroji se ne rađaju svaki dan, ali kada se pojave, njihova djela se pamte.