“Legli mi spavat’, kad u mraku nešto varniči… Ja tamo kad ono muž povraća po produžnom!” – Ispovijest jedne Sarajke

Kažu da brak nosi svakakve trenutke – i lijepe, i manje lijepe… a ponekad i povraćane. Selma iz Sarajeva (ime poznato redakciji) ispričala nam je noć koja je počela kao obična, a završila – gotovo kao krimić s elementima horora i crne komedije.

“Bilo je to jedne srijede. Ništa posebno. On izletio s rajom ‘na jedno pivo’, a ja legla, rekoh: neka, hajd bar imam TV za sebe. Negdje oko dva ujutro čujem kako ulazi, šuška, spotiče se. Ko i obično. Nismo više ni u fazi da se svađamo – legne, hrče, i idemo dalje.”

Ali te noći – ne baš.

“Kad smo legli, ja sam uspjela zaspati, pravo mi bilo drago. I u snu nešto čujem – tako neko ‘cvrčanje’, kao kad svjetlo žmirka pred kraj života. Pomislim, možda grmljavina, il’ neki kvar napolju.”

Kad je otvorila oči, prizor koji je zatekla nije bio za slab želudac.

“Po njemu. Direkno. Ko da cilja. Ja sam stajala minut u šoku, ono, mozak mi nije povezo situaciju. Produžni varniči, on mumla ‘dobro sam, samo sam se prejeo’, a soba smrdi ko kafana nakon derneka.”

Selma kaže da je u tom trenutku mislila samo na jedno – kako isključiti struju prije nego što se neko zapeče.

“Ustala sam, iznervirana, mokrom krpom prebacila produžni iz zida, njega odvukla kao džak. I još mi kaže: ‘Jesam ti rek’o da onaj kabl nije dobar!’”

Sutradan, naravno, nije se ničeg sjećao. Samo je pitao gdje mu je čarapa i zašto ga boli koljeno.

“Brak je kad jedno gleda seriju, drugo igra ruski rulet s kućnim instalacijama. Al’ neka – bar nije više iš’o u kafanu. Sad pije kući. S produžnim.”