U patikama za slobodu: Djeca Sarajeva koja nisu znala za povlačenje
- april 1992. godine – dan kada je Sarajevo stajalo na ivici tame, a nije ni znalo da počinje najduža opsada u modernoj historiji. Tog dana, dok su mnogi još vjerovali da je rat daleko, njegovi prvi branitelji već su stajali na barikadama. Nisu imali uniforme, činove ni vojne doktrine. Imali su ono najvažnije – srce.
Na raskršću kod Skenderije, gdje su se do jučer igrali fudbal i vozili bicikli, stajali su mladići u patikama, s očima punim odlučnosti i rukama punim prkosa. Među njima bio je i Miro, devetnaestogodišnjak, s licem još dječačkim i iznošenim adidas patikama na nogama. U ruci je držao stari karabin, poklon od strica, i vjeru da se Sarajevo ne predaje.
Pored njega je bio Dino – mršav, nasmijan, s cigaretom u ustima i kapom naopako. I dok su prvi pucnji dopirali s Trebevića, njih dvojica su još zbijali šale, jer hrabrost se u Sarajevu ne pokazuje strogim licem, nego osmijehom pred opasnošću.
Kad je počelo, nisu uzmicali. Nisu imali gdje, a nisu ni htjeli. “No pasaran!” – povikao je Miro, a te riječi su odzvanjale ulicom kao zavjet. Nisu se borili za ideologije, borili su se za svoje ulice, za mirise sarajevske kafe, za pitare iz mahale, za svaki kamen trotoara kojim su odrastali.
Ginuli su, ali nisu klečali. Svaki njihov korak u patikama bio je korak ponosa. Nisu bili vojska, bili su čuvari duše grada. I kad je pala prva noć opsade, Miro je ostao – s puškom u rukama i suzom u oku – jer Dino više nije mogao. “Drži kafu za mene gore,” šapnuo je svom palom bratu po oružju.
Sarajevo nije palo te noći. Nije palo ni poslije. 1.425 dana otpora, boli i ponosa, čuvala su djeca ovog grada. Djeca u patikama. Djeca koja su stajala tamo gdje odrasli nisu smjeli. Njihova borba bila je čist izraz ljubavi prema gradu, prema domovini.
Zato, kad god prođeš Skenderijom, sjeti se – nije tu samo asfalt. Tu su ostale patike koje nisu znale za povlačenje. Tu su stajali heroji bez činova, bez pjesama – ali sa srcem jačim od tenka.
Bosna nije pala. Sarajevo je stajalo. Zahvaljujući onima koji su u patikama čuvali slobodu.
Post Comment