FAHRO I RADAR

Fahro iz Zenice krenuo autom za grad i usput primijeti radar pored puta. Pogleda lijevo, desno, nigdje policije. “E vala, jesu ovi naši policajci smotani, vidi zaboravili radar,” misli on. I fino, izađe iz auta, uzme radar, otvori gepek i smjesti ga unutra k’o da je njegova babovina.

Stiže on u grad, parkira kod autobuske stanice i krene unutra da popije kafu. Sjedne, naruči, kad odjednom utrčavaju zadihani policajci.

— “Jesi li ti vidio neki radar kraj puta?” pita ga jedan.

Fahro mirno srkne kafu, klimne glavom i pokaže prema gepeku:

— “Ma jesam, bio tamo ostavljen, pa rek’o da vam ga donesem, mislio sam da ste ga zaboravili.”

Policajci se pogledaju, zbunjeni, pa jedan od njih reče:

— “Dobro, hvala ti, ali znaš li da je to naš radar?”

Fahro otpuhne dim cigarete, nasmije se i kaže:

— “Auu, pa što ga ostavljate kraj puta k’o da je siroče? Još ću vam morati naplatiti za čuvanje!”