Femicid i nasilje nad ženama u BiH: Strah, nemoć i sistem koji zakaže kada je najpotrebnije

Bosna i Hercegovina suočava se s rastućim problemom nasilja nad ženama, koji prečesto završava tragičnim ishodima. Posljednji slučaj iz Kalesije, gdje su muškarac zadavio svoju suprugu i sina, samo je jedan u nizu femicida koji potresaju društvo. Ovi zločini nisu izolovani incidenti – oni su vrh ledenog brijega sistematskog nasilja, straha i neefikasne zaštite žena koje godinama trpe zlostavljanje.

Zašto žene ne prijavljuju nasilje?

Mnogi se pitaju zašto žene ne prijavljuju nasilnike. Odgovor je složen, ali ključni razlozi su:

1. Strah od odmazde – Žene koje prijave nasilje često ne dobiju adekvatnu zaštitu od države. Naprotiv, prijava može dodatno ugroziti njihov život, jer nasilnici ostaju na slobodi i postaju još brutalniji.
2. Ekonomska zavisnost – Mnoge žene nemaju vlastitu imovinu, posao niti finansijsku stabilnost da napuste nasilnika. Dugogodišnja ekonomska zavisnost često ih tjera da ostanu u nasilnom odnosu.
3. Nedostatak institucionalne podrške – Iako postoje SOS telefoni i centri za pomoć, njihovi kapaciteti su ograničeni. Sigurne kuće nisu dostupne u svakom dijelu BiH, a institucionalna zaštita nakon prijave često izostane.
4. Društvena stigma – U patrijarhalnom društvu žene se često sramote zbog prijavljivanja nasilja. Okolina ih osuđuje, umjesto da ih podrži.

Godine trpljenja i fatalni ishodi

Mnogo je slučajeva u kojima žene trpe nasilje decenijama. One koje odluče prekinuti tišinu suočavaju se s ogromnim preprekama – ne samo od nasilnika, već i od sistema koji bi trebao da ih zaštiti. Pravna procedura je spora, policija često ne reaguje efikasno, a sudske odluke ne pružaju trajnu sigurnost.

Mnoge žene koje ostanu u nasilnim odnosima na kraju postanu žrtve femicida. Svaki put kada društvo ignoriše nasilje, ono se nastavlja i eskalira.

Šta je rješenje?

Borba protiv nasilja nad ženama ne može se osloniti samo na individualne prijave – potrebna je sistemska promjena:

• Brže i strožije kazne za nasilnike – Nasilnici često dobijaju blage kazne ili ih pravosuđe pušta na slobodu nakon kratkog perioda. Neophodno je pooštriti zakone i dosljedno ih primjenjivati.
• Bolja zaštita žrtava – Sigurne kuće moraju biti dostupne svim ženama, a država im mora omogućiti trajni izlaz iz nasilnog odnosa kroz ekonomske programe i psihološku podršku.
• Podizanje svijesti – Potrebno je kontinuirano edukovati društvo o važnosti prijavljivanja nasilja i pružanja podrške žrtvama, umjesto stigmatizacije.
• Ekonomska osnaženost žena – Programi za ekonomsko osamostaljenje mogu omogućiti ženama da napuste nasilne odnose bez straha od egzistencijalne nesigurnosti.

Zaključak

Svaki slučaj femicida je dokaz da je sistem zakazao. Sve dok žene budu prepuštene same sebi nakon prijave nasilja, dok se budu bojale posljedica, i dok budu ekonomski zavisne od nasilnika – nasilje će se nastavljati. Zajednica i institucije moraju preuzeti odgovornost i osigurati ženama pravo na život bez straha. Pravo na život.